Moja utjeha je bila i u tome što sam znao da sve nade ne završavaju u ovom našem zemaljskom životu. Nakon svega naučio sam i da Onaj koji mi je tu nadu dao i održavao je nikada to ne čini bez razloga. Knjiga je, stoga, velikim dijelom prožeta i mojim poimanjem duhovnosti, jer sam najveći izvor utjehe i nade vidio u Gospodu Bogu pa sam to morao prenijeti i čitateljima.
„Kako da ti se molim, Bože? Što da tražim od Tebe? Da molim za život ili brzu smrt? Da molim za snagu ili milost – no što je ovdje milost? Imajući na umu kakvim oružjem su naoružani naši krvnici, jedina milost je brza smrt. Kako biti spreman na smrt?“… „Želio bih se pomoliti prije smrti!“…